Hrvatska nema najbolju europsku željeznicu, ali zato ima najbolju svjetsku željezničku fotografiju, a njezin je autor naš kolega prometnik vlakova iz Fužina Davorin Jurković! Naime, na portalu HŽ Infrastrukture tijekom ljeta objavljen je poziv za UIC-ov fotonatječaj, a njegov cilj bio je da “zaposlenici željeznice budu ambasadori svojih željeznica i da podjele svoja omiljena željeznička mjesta kako bi potaknuli putnike da uskoče u vlak i upoznaju ta mjesta kada ponovo bude moguće putovati”. Tema natječaja bila je “My Secret Rail Spots”, a za najbolje fotografije glasalo se na razini cijeloga svijeta te su one pobjedničke među njima proglašene 26. listopada 2021. tijekom TopRail Foruma. Fotografija pod nazivom “Vlak u snijegu” kolege Jurkovića proglašena je pobjedničkom te je s još 12 fotografija iz cijeloga svijeta koje su dobile najviše glasova uvrštena u UIC TopRail kalendar za 2022. Također  to je prezentirano  i objavljeno na UIC-ovoj službenoj stranici na Instragramu. S Davorinom Jurkovićem razgovarali smo kada su se dojmovi već slegli, no sreća i ponos zbog nagrade i dalje su prisutni.

Ostvarili ste fenomenalan fotografski uspjeh pobijedivši svojom fotografijom “Vlak u snijegu” na fotonatječaju za najbolju željezničku fotografiju koji je organizirala Međunarodna željeznička unija (UIC). Kako ste uopće došlo na ideju da se prijavite na natječaj i kakva je bila konkurencija, odnosno koliko je natjecatelja bilo?

U rubrici “Obavijesti”, koja je sastavni dio portala HŽ Infrastrukture,  saznao sam za fotonatječaj koji organizira UIC. Odlučio sam prijaviti jednu zimsku fotografiju koja je karakteristična za Gorski kotar, odnosno za prilike koje ovdje vladaju (snijeg). Bio je srpanj 2021., a prijave iz cijeloga svijeta bile su otvorene taj  mjesec.

 – Kako i kada je nastala ta pobjednička, zaista prekrasna fotografija?

Fotografija je nastala jednoga jutra krajem ožujka 2019. S obzirom na to da je zima u Gorskome kotaru duga i jaka, ni snijeg u ožujku nije nikakva novost. Ujutro sam vozio dijete na željeznički kolodvor na vlak za školu, a kako se preko noći lagano zabijelilo, uputio sam se na obližnje mjesto Mostići (Fužine), s kojega se pruža prekrasan pogled na željezničku prugu Zagreb – Rijeka, te sam u kadar uhvatio prolazak putničkoga vlaka u snijegu s prvim zrakama zubatoga sunca.

 – U razgovoru koji je prethodio ovome intervjuu saznali smo da se i inače bavite fotografijom, a zahvaljujući mnogima od njih postigli ste velike uspjehe, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan njezinih granica.

Mnogo je tu nagrada i priznanja za fotografski rad. S obzirom na to da volim fotografiju Wildlife i da ona prevladava u mojemu radu, posebno sam ponosan na fotografiju laneta koja je pobijedila na natječaju Hrvatske zajednice županija s 7800 glasova (like). Fotografija ptice “Ženka rusog svračka« ušla je među dva posto najboljih fotografija na svijetu u konkurenciji 1431 prijavljenog  grada i 3084 fotografa s više od deset tisuća fotografija. Prvi su put dvije moje fotografije našle prestižno mjesto u časopisu “Swarovski” koji izlazi u cijelome svijetu te je to prvi put da je to uspjelo nekome iz Hrvatske, a na što sam posebno ponosan. Fotografija “Vlak u snijegu” također je bila pobjednik županijskoga fotonatječaja i uvrštena je na naslovnicu svjetske tvrtke Fuji Global iz Japana. Puno je tu još nagrada i priznanja; ne mogu ih sve ni nabrojiti, no jedna od novijih jest fotografija “Maska” s tradicionalnoga Maškaranog auto rallyja Pariz – Bakar u organizaciji Autokluba Rijeka s kojom sam osvojio prvo mjesto. Posebno mjesto zauzima i fotografija “Vretenac u trenutku hranjenja” s kojom sam stigao do pobjede na državnoj razini te predstavio svoj kraj i državu u EU-ovu parlamentu.

 – Otkad se bavite fotografijom i što je sve potrebno na dobru fotografiju?

Fotografijom se bavim godinama, a intenzivno posljednje četiri godine. Za dobru fotografiju potrebno je puno rada, truda i  znanja, a onda tek dolazi talent.

 – Recite nam još par riječi o sebi. Koliko imate godina, otkad radite na željeznici i što radite?

Imam 41 godinu, rođen sam u Rijeci, a dok se nisam zaposlio živio sam u malome goranskom mjestu Skradu. Nakon što sam se zaposlio na radnome mjestu prometnika vlakova u kolodvoru Fužine, sa suprugom sam preselio u obližnje mjesto Lič, gdje i danas živimo s dvije kćeri Nikolinom (13) i Elenom (17). Na Veleučilištu u Rijeci stekao sam zvanje inženjera prometa te trenutačno završavam specijalistički diplomski studij.

– Kako ste zadovoljni radnim mjestom prometnika vlakova i opišite nam malo situaciju u kolodvoru Fužine?

Radnim mjestom i uvjetima jako sam zadovoljan. Kolege su uvijek spremne pomoći kao i šef kolodvora Marko Milković, koji uvijek pokušava svakome radniku izići ususret. Goranske zime znaju biti oštre i duge, premda se zadnjih godina i to dosta promijenilo zbog tzv. globalnoga zagrijavanja pa je manje snježnih padalina. S obzirom na to da je na našu pružnu mrežu stiglo nekoliko novih prijevoznika, povećao se i broj vlakova, što je bilo i za očekivati pa u noćnoj smjeni prometuje između 30 i 40 vlakova, a preko dana njih dvadesetak, što prugu svrstava među najprometnije na hrvatskoj pružnoj mreži.

Na kraju još jednom čestitamo kolegi Jurkoviću i želimo mu još puno uspjeha u fotografiji te u poslovnome i privatnome životu.

Autor fotografija: Davorin Jurković