Ono što je na tržištu rada vrijedilo prije samo nekoliko godina, danas više ne vrijedi. Kao da smo jučer slušali vijesti o najvišoj stopi nezaposlenosti u povijesti, nemogućnostima pronalaska posla i sličnome. Sada se situacija preokrenula pa poslodavci općenito opisuju da dobroga radnika moraju tražiti svijećom. Nekada su, na primjer, radne uvjete diktirali poslodavci, a danas su u toj poziciji radnici pa im se uz plaću nude razni benefiti poput subvencioniranja dječjih vrtića, domova za umirovljenike za članove obitelji zaposlenoga pa čak i plaćanje čuvanja kućnih ljubimaca – sve kako bi zadržali lojalnost kvalitetnoga radnika. U ozračju takve klime vlada velik nedostatak radnika, osobito u prometnome sektoru – u željezničkome i cestovnome prometu. Sve te aktualnosti mogle su se čuti 24. svibnja 2023. u sjedištu Hrvatske gospodarske komore, gdje je održana konferencija pod nazivom »Izazovi i problemi radne snage u prometu«. Organizirali su je Savez za željeznicu i Hrvatska gospodarska komora, a na panelu pod nazivom »Kako se nosimo s nedostatkom radnika« sudjelovao je i član Uprave HŽ Infrastrukture Marijan Ćužić.
Na željeznici najviše nedostaje izvršnih radnika poput prometnika, skretničara, manevrista, tehničara raznih struka ili strojovođa. Sve je manje i kvalitetnoga inženjerskog kadra, odnosno kadra obrazovanog za rukovoditeljske i planerske poslove. U istome su problemu i autobusni prijevoznici – radnika nedostaje u više-manje svim segmentima. Pritom Hrvatska nije izolirani slučaj jer se s istim izazovima suočava cijeli svijet, pogotovo Europa.
Koronakriza poremetila i tržište rada
Istraživanja tržišta pokazuju da glavni problem u privlačenju i zadržavanju radnika nisu samo plaće, premda bi ih bilo dobro povećati, već su to i radni uvjeti, oprema, organizacijski procesi, školovanje, mogućnosti daljnjega školovanja i napredovanja.
O razlozima zbog kojih je uopće došlo do obrata na tržištu te golemoga nedostatka radne snage moglo se čuti i od predstavnika autobusnih prijevoznika, Sindikata željezničara, Sindikata prometa i veza Hrvatske te predstavnika obrazovnih institucija koje se bave područjima prometa i logistike. Ponajprije su do globalnih poremećaja doveli koronakriza, inflacija i rat u Ukrajini. Na željeznici su dodatni razlozi demografske promjene poput starosne strukture zaposlenika (prosječna starost zaposlenika u HŽ Infrastrukturi je 50 godina) i odlazaka u mirovinu te potrebna kontinuirana zdravstvena sposobnost za rad koja se s godinama narušava zbog težine posla. Velik je problem i nedostatak zainteresiranosti kod mlađih generacija koje bi tek trebale stasati u buduće stručnjake. Digitalizacija i modernizacije unose i nove trendove na željeznicu pa se u skladu s time traže nove vještine te se mijenja priroda posla.
Što možemo napraviti u HŽ infrastrukturi?
Marijan Ćužić istaknuo je da je neophodno raditi na rebrandingu tvrtke i približavanju mladim ljudima kod kojih postoji percepcija da rad na željeznici nije toliko atraktivan i popularan. Iako postoje grupe koje okupljaju velik broj ljubitelja vlakova i željeznice, rijetko tko od njih odluči taj hobi pretvoriti u poziv. Mlađe generacije više su usmjerene na društvene mreže i objavljivanje fotografija i videa vlakova za koje će dobiti lajk, nego što će se odlučiti za rad na željeznici.
Dok u cestovnome prometu problem velikog nedostatka radnika mogu riješiti zapošljavanjem stranaca, na željeznici to nije slučaj:
– Željeznica je specifičan sektor za koji su potrebna usko specijalizirana znanja. U ovom je poslu jako važno i poznavati jezik. Većina će se ljudi bez problema odlučiti naučiti, na primjer, njemački jezik, koji je zastupljeniji nego hrvatski, a bez izvrsnoga znanja jezika nije moguće raditi kao prometnik ili strojovođa. U skladu s time teško je, na primjer, za radnike iz Nepala ili Indije pronaći mjesto na željeznici, koja uz specifične vještine zahtijeva i visoku razinu svjesnosti o sigurnosti o kojoj svaki zaposlenik mora voditi računa. Ako k tomu ne poznaje hrvatski sustav, to je jako teško. – dodao je Ćužić.
Stručnjaci spas vide u cjeloživotnom obrazovanju
Stručnjaci iz sektora obrazovanja i poslovnih komunikacija istaknuli su važnost cjeloživotnoga obrazovanja. Čak i da se svi učenici i studenti po završetku škole ili fakulteta odmah zaposle u struci, ta brojka nije dovoljna kako bi nadomjestila prazninu. Zato su potrebni cjeloživotno učenje, prekvalifikacija, osposobljavanje i razvoj dodatnih vještina postojećih zaposlenika.
Organizatori su poslali poruku da će bez radnika promet stati i zato je donesen zaključak da su u cijelome prometnom sektoru, pa tako i u željezničkome, neophodni rano povezivanje s djecom, učenicima, studentima i mladim stručnjacima, stipendiranje, praksa i pripravništvo. Potrebno im je prezentirati što je sve željeznica, što se sve radi na modernizaciji infrastrukture. Treba biti prisutan na sajmovima, na stranicama za oglašavanje poslova te društvenim mrežama. Mlade treba uvjeravati u to da željeznica nije promet prošlosti, već budućnosti te da će ju projekti modernizacije, koji se provode i koji će se provoditi, pretvoriti u okosnicu održivoga prometnog sustava, a to se može postići jedino uz kvalitetne stručnjake koji će ju učiniti takvom.